UVOD

... činjenice o lokomotornom aparatu

Lokomotorni aparat, odnosno sistem, sačinjava složeni splet mišića, zglobova i kostiju. Svaka od ovih celina za sebe je kompleksna i posebno važana. Navedeni sistem, ima više funkcija, a osnovne se ogledaju u činjenicama da drži telo i omogućava kretanje čoveka.

Kako svi unutrašnji organi u telu vise, pravilan razvoj, zdravo i snažno telo, pre svega lokomotornog aparata, direktno i povoljno utiče na sve unutrašnje organe i sisteme organizma.

U sportu i rekreaciji, lokomotorni aparat je od posebnog značaja, jer služi za telesno kretanje, vežbanje. Iz tog razloga, u daljem delu teksta, biće više reči o osnovim pojmovima i informacijama o ovom sistemu.

KOSTI

... šta treba znati?

Kost i koštano tkivo je prisutno kod svih kičmenjaka, gde spada i čovek. U telu čoveka ima 206 kostiju. Kosti se dele se na duge, kratke,  pljosnate, nepravilne, pneumatične i sezamoidne. Nauka koja se bavi izučavanjem kostiju zove se osteologija. ‘’Os’’ je na latinskom jeziku kost.

Kosti imaju nekoliko slojeva kroz koje se protežu krvni sudovi, tako da se konstantno obnavljaju kao i ostala tkiva. Nastanak kostiju počinje od prenatalnog doba kao hrskavica i razvija se do čvrste kosti tokom odrastanja.

Kost je tkivo kao i svako drugo u telu, ali sa određenom specifičnošću. Čvrstina i snaga kostiju je značajan činilac, koji može da utiče na lepotu i komfor življenja. Jedan od faktora koji utiču na snagu i kvalitet kostiju, jeste aktivnost čoveka. Ako se čovek aktivno i redovno kreće (vežba), kosti će imati gušću strukturu, posebno na delovima gde je izloženost spoljnom opterećenju najveća. I obrnuto, pri smanjenju kretanja (hipokinezija) dolazi do atrofije i smanjenje snage i gustine kostiju. Čvrstina kostiju je u direktnoj proporciji sa snagom mišića. Bolje rečeno, aktivni i snažni mišići utiču da kosti budu čvrste, jer same daju oslonac mišićima za pokrete. Mišići uvek vuku i tako uvek kosti izlažu opterećenju. Kost koja je izložena spoljnom opterećenju, umnožava i razvija koštanu masu, posebno na mestima povećanih sila.

Kosti su lagane, jer u strukturi ima dosta vazduha. Od ukupne mase tela, kosti čine do 15%. Najčvršći delovi kostiju se izgrađuju od kalcijuma i fosfora. Krajevi većine kostiju se završavaju hrsavicama koje sa zglobovima povezuju druge kosti.

Sve kosti čine jedan složen sistem, koji daje oslonac i nosi celo telo.  Taj sistem nazivamo  skeletom. Osnovana podela skeleta bila bi na:

  • osovinski deo: lobanja, kičmeni stub i grudni koš.
  • dodatni deo: koji čine ekstremiteti. Gornji i donji.

Dalja podela i detaljnija analiza koštanog aparata, nisu predmet razmatranja ovog članka .

ZGLOBOVI

... opis i podela

Zglobovi spajaju kosti i omogućavaju pokrete. Spojevi mogu da budu hrskavičavi (preponska simfiza na karlici), vezivni (lobanja) i pravi (sinovijalni) kao što je kod većine pokretnih zglobova. Nauka koja se bavi izučavanjem zglobova zove se artrologija. ‘’Articulatio’’ je termin na latinskom jeziku, koji označava zglob.

Zglobovi mogu da budu s vrlo malom amplitudom (ključna kost) – polupokretni i pokretni kao što su zglob ramena, kuka, laktni... Krajevi kosti koje čine deo zgloba, imaju zglobne površine koje su pokrivene hrskavicom. Ta situacija je najčešće u sastavu pokretnih zglobova. Kod određenih zglobova postoje i druge tvorevine (meniskusi, diskusi) koje čine prisnije veze i ublažavaju sile koje deluju na krajevima kostiju i same zglobove.

Pored navedenog, sistem koji čini jedan zglob, može da ima i pasivno obezbeđenje (ligamente) i aktivni sistem mišića i tetiva. Pokretni zglobovi imaju i šupljine u kojima je smeštena posebna (sinovijalna) tečnost, koja podmazuje zglob olakšavajući mu kretanje. Aktivnost, učestalost pokreta u direktnoj je proporciji s količinom izlučene sinovijalne tečnosti za taj zglob.

Zglobovi se dele na:

  • ugaone – koji omogućavaju pokrete u jednoj ravni. Npr. u zgobu lakta, pegibanje i opružanje. Slična je situacija sa zglobovima između članaka prstiju.
  • klizne ili ravne – koji omoćavaju minimalna kretanja klizanja između zglobnih površina. To je npr. kod kontakta karlice i krsne kosti.
  • obrtne ili rotaciske – koji omogućavaju isključivo rotaciju, kao što je donji zglob glave.
  • elipsoidne – koji omogućavanju kretanje u dve ravni, kao što je kod zgloba šake. Njihove ovalne ispupčene površine s jedne strane, precizno naležu na suprotnu udubljenu stranu.
  • sedlaste – su slični elipsoidnim i takođe se vrte oko dve osovine (kretanje u dve ravni), kao što je slučaj kod baze palca.
  • kuglaste koji omogućavaju kretanje u tri ravni, odnosno, vrte se oko tri osovine – u svim smerovima. To je slučaj kod zgloba kuka i ramena.

Radi boljeg razumevanja funkcije zglobova, potrebno je objasniti pokrete koje zglobovi mogu činiti. Postoje tri ravni kretanja i stoga, tri osovine oko kojih se vrte zglobovi.

Ravan pokreta, jeste ona u kojoj se vrši pokret.

  • Frontalna ravan je ona, koja prolazi kroz telo verikalno u levu i desnu stranu i deli telo na prednju i zadnju stranu.
  • Horizontalna ravan jeste ona, koja deli telo na dva dela, tj. na gornji i donji deo.
  • Sagitalna ravan jeste ona, koja deli telo po vertikali simetrično, na levu i desnu stranu.

Osovina kretanja, jeste zamišljeni pravac koji simetrično prolazi sredinom (osovinom) zgloba, a vertikalna je na ravan u kojoj se vrši pokret. Osovine okretanja zgloba su:

  • Sagitalna ili središna osovina, oko koje se vrše ugaoni pokreti u frontalnoj (čeonoj) ravni.
  • Transverzalna ili poprečna osovina, oko koje se vrše ugaoni pokreti u sagitalnoj ravni.
  • Longitudinalna ili uzdužna osovina, oko koje se vrše kružni pokreti.

Osnovni nazivi kretanja zglobova su uobičajeno na latinskom jeziku:

  • fleksija ili pregibanje / pokret u sagitalnoj ravni, transverzalna osovina
  • extenzija ili opružanje / pokret u sagitalnoj ravni, transverzalna osovina
  • adukcija ili primicanje, privođenje / pokret u frontalnoj ravni, sagitalna osovina
  • abdukcija ili odmicanje, odvođenje / pokret u frontalnoj ravni, sagitalna osovina
  • rotacija ili obrtanje/ pokret je oko longitudinalne osovine
  • cirkumdukcija ili kruženje / pokret je oko longitudinalne osovine

Ostali zglobovi i detaljnija analiza njihovih funkcija, nisu predmet razmatranja ovog članka.

MIŠIĆI

... opšti pojmovi

Mišići daju oblik i formu čovekovom izgledu. Jasna, lepa i definisana forma mišića, ne daje samo informaciju o estetskoj komponeti tela čoveka. Zdravlje mišića u velikoj meri je vezano i sa opštim zdravljem čoveka i obrnuto.

Skelet, unutrašnji organi i potkožno tkivo, njihova funkcionalnost i zdravlje u najvećoj meri su u korelaciji sa opštem stanjem zdravlja i snage mišića pre svega.To ne znači, da ko ima veliku i snažne mišiće da je bezuslovno zdrav, ali verovatnoća da to i bude je jako velika.

Kako svi unutrašnji organi vise, jasno je, da dobro i funkcionalno stanje skeletnih mišića-muskulature, presudno utiče na njihov stabilan i kvalitetan rad.

Mišići su uparni. Levi i desni, gornji i donji, prednji i zadnji, veliki i mali... Nekada se govori u jednini, ali ne treba zaboraviti da mišić ima i onu drugu stranu, odnosno svoj par.

Mišići su povezani sa kostima i zglobovima preko posebnih veznivnih tkiva - tetivama i ligamentima. Miišić može da ima jednu, ali i dve i više funkcija u zavisnosti kako je inervisan i povezan (udružen) sa susednim mišićima. U daljem materijalu se nalaze uglavnom bitne funkcije, karakteristike i pokreti.

MIŠIĆI

... posebni pojmovi

Mišićno tkivo čini preko 40% telesne mase čoveka. Od ukupne mase mišića, 80% do 90% otpada na skeletnu muskulaturu (poprečno prugasta vlakna), a ostatak, od 10 do 20%, sačinjava glatko mišićno tkivo (unutrašnji organi i krvni sudovi) i srce kao posebna struktura. Nauka koja se bavi izučavanjem mišića naziva se miologija. Latinski naziv za mišić je musculus.

Osnovna funkcija mišića jeste skraćivanje, odnosno kontraktilnost, ali postoje i mnoge druge. Kontraktilnu funkciju omogućavaju mišićna vlakna – miofibrili. Mnoštvo vlakana grade male snopove, a oni opet veće, dok se ne sastave u jedinstvenu mišićnu strukturu – mišić. Svaki od mišića je obložen mišićnom opnom – fascijom. Najdeblji deo mišića naziva se ’’trbuh’’ – venter, a krajevi su sačinjeni od tetiva – tendo, kojim se mišić oslanja, kači za neku od izbočina na kosti. Preko tih kvržica (izbočine, oslonci) na kostima, mišići vuku i vrše pokrete u zglobovima. I to je jedna od funkcija koju imaju mišići, da hemisku energiju pretvore u mehaničku, odnosno u pokret.

Pored kretanja, skeletna muskulatura daje oblik i formu celom telu, vrši produkciju toplote, štiti unutrašnje organe, kosti i zglobove, omogućava disanje i govor, podržava kretanje krvotoka itd.

Mišići mogu da imaju dve – biceps, tri – triceps i čak četiri – quadriceps, tetive. U zavisnosti preko koliko zglobova prelazi mišić, odnosno njegove tetive, nazivaju se i jednozglobni, dvozglobni ili višezglobni.

Mišići mogu da se pokreću putem naše volje (skeletna muskulatura) ili su bez uticaja naše volje, kao što je slučaj kod glatke muskulature i srčanog mišića. Pokret mišića inicira motorički živac. Jedan motorićki živac može da pokrene, više (stotina) ili manje mišićnih vlakana. Inervisana, pokrenuta grupa mišićnih vlakana, naziva se motorna jedinica.

Pokreti se često izvode usaglašeni od nekoliko mišića ili grupa mišića. Vrlo je malo pokreta čije je dejstvo samo jednog mišića. Mišići u uzajamnom dejstvu, čine osnovne pokrete ili pomažu u određenom opsegu (uglu). Mišići koji izvode pokret se nazivaju agonistima, a oni koji pomažu glavnim izvođačima pokreta, jesu sinergisti. Nasuprot tome, mišići koji u istom zglobu mogu da vrše suprotan pokret, nazivaju se antagonisti.

Valja pomenuti i vrste mišićnih kontrakcija. Koncentrična kontrakcija je, kada se mišić skraćuje, odnosno, kada se mišićni pripoji približavaju. Ekscentrična kontrakcija je, kada se mišić kontrakuje, ali se mišićni pripoji odaljuju. Izometriska kontrakcije je, situacija kada se mišić aktivan, napet, ali se mišićni pripoji ne kreću.

Skelenti mišići, u zavisnosti od svojih funkcija, rasporedjeni su po telu u odredjene grupe, regije I lože. Jedna od podela, može da bude:

  • mišići glave, vrata, trupa, gornjih i donjih udova.

Mišiće možemo razvrstati i na ovaj način:

  • dorzalni / zadnja strana tela
    • leđni mišići
  • ventralni / prednja strana tela
    • grudnog koša, vrata (glave) i trbuha
  • gornjih udova
    • ramena, nadlakta, podlakta i šake
  • donjih udova
    • mišići bedara, mišići buta, potkolenice i stopala

Ipak, treba naglasiti još jedan način podele grupe mišića. Ovaj je interesantan pre svega, što se isti primenjuje u našem aktuelnom sistemu vežbanja. Ta podela se  najčešće primenjuje u sportovima snage, body buildingu i dizanju tegova. Manji mišići i mišićne grupe, koje se ne vežbaju posebno, su zanemarene.

Mišići gornjeg (kranijalnog) dela tela:

  • grudi, ramena, leđa, donji deo leđa, ruke i trbuha.

Mišići donjeg (kaudalnog) dela tela:

  • bedara i nogu.

Detaljnija podela po ovom sistemu, napravljena je u dokumentu Podela mišića i njihova funkcija, gde se pored naziva na Latinskom i Srpskom jeziku, daje pozicija mišića i objašnjenje njegove funkcije i pokreta.

Jedna napomena. Svako ko želi ozbiljnije da vežba, treba da se pozabavi ovom problematikom, pa je navedeni dokument, sasvim dovoljan za  sve nivoe i kurseve vežbanja koje primenjujemo.

Scroll